Postovi
You and I
Zimska je noć.
Zemlji beli pokrivač ne dopušta da diše. Gazim ga svojim dubokim cipelama,na put za koji nisam znao da će biti toliko sudbonosan. Vruće mi je,iako napolju i pingvini oblače šalove i kape.
....Hotel "Moskva",čujem telefon. Poruka "Gde si?". Nisam odgovorio na nju,jer sam bio blizu. Izlazim na "Terazije" , kad,tamo,pokrivena u gustoj magli belih pahulja,stoji plava žena koja će mi promeniti život. Gleda u prodavnicu suvenira,nameštajući svoju bundicu. Nonšalantno stajem pored nje,krajičkom oka gledajući njen smrznuti crveni nosić. Pravim se kao da gledam u isti štand na kome se nalaze plišana srca,bedževi i ostale sitnice. Trzaj njene glave,kosa joj beži sa lica,i otkriva njene andjeoske kestenaste oči. "Ćao". Reč koja ne mora ništa da znači,ali zašto onda meni lupa srce? Mogu lagati,i reći da ništa nisam osetio tim prvim dodirom njene hladne i moje tople ruke,prvim pogledom u oči,prvim trzajem tog malog nosića. Osetio sam.... osetio sam da mi neće biti usputna stanica.
Šetnja "Knezom" , ja, koji ne mogu da skinem pogled sa njenih očiju,sudarajući se sa ljudima na klizavim pločnicima. Priča u "Irish pub-u" na Obiićevom vencu,i ja,koji je i dalje gleda u oči. Sigurno je pomislila : "Bože,ovaj dečko je tako siguran u sebe,samopouzdan,non stop me gleda u oči". U stvari,nisam mogao da skinem pogled sa njih,svaki put kad pomeri glavu, senzualno namesti kosu,ili krene da se igra sa prstenom koji je tada nosila,čudan odsjaj joj se pojavi u očima. Odsjaj koji govori: "Moj si". Bio je u pravu,bio sam njen,od prvog dana. Borio sam se sa tim dugo,ali ma šta ja uradio,sve me je vuklo ka njoj. Nakon duge priče,tokom koje sam neumorno buljio u nju,video sam TO! Zagrizla je usnu..... Srce mi je u trenutku preskočilo. Uhvatio sam se za grudi,misleći da će me strefiti srčka,usred vrućine koju sam tada trpeo. Sigurno sam bio rumen u licu kao indijanac. A i ja,debil,obukao zimi nešto sa dugim rukavima. I treba da se skuvam kad ne razmišljam. Njene oči me i dalje tope. Prvi pogled u sat,22:30. Pomislih u sebi: "Nemoguće da je ovo tačno,nemoguće da je prošlo 4 i po sata!". Međutim,nažalost,bilo je tačno. Ispratio sam je do trga,gde je ušla u 26-icu,i moj pogled koji je pratio autobus sve dok nije zamakao za krivinu na izlazu iz "Knez Mihajlove". Da li da je pozovem sutra? Naravno. Jer,ja sam osoba koja ne igra igrice,nema "taktiku". Jednostavno je,ako mi se neko svidi,ja ga zovem,odmah,sutradan. Štaviše,nisam mogao da sačekam,poslao sam joj poruku odmah. Poruku u kojoj sam napisao kako mi je lepo bilo,i da se obavezno javi kad stigne kući,da ne brinem. Njen odgovor je bio nedovoljno šifrovan: "Ova tvoja poruka me je više oduševila neko kantica eurokrema". Tada sam znao da će sve to među nama biti nešto specijalno. Kliknuli smo,u trenutku,od prvog rukovanja. Visoko sam sa njom poleteo.
Međutim,ko visoko leti............
Objavio LovesCoka u 6. jul 2011 12:31:23
4 Comments: